|
Mandino Selo leži na istočnom dijelu Duvanjskog polja, a točne koordinate za ljude koji nas traže po raznim kartama glase 43° 40' 57" sjeverno, odnosno 17° 18' 35" istočno.
Točno podrijetlo imena vjerojatno nitko ne zna, ali je očito da je jedna naša znamenita prababa bila Manda. Koliko je autoru ovoga teksta poznato od mlađih cura se u selu nijedna ne zove Manda, a zadnja koja mu je u sjećanju je Manda Rašićušina, koja je u najboljim godinama bila krupna i glasna žena te su djeca iz generacije 60-tih godina mislila kako je cijelo selo po njoj kršteno. Kasnije smo saznali da nije, jer ime Mandino Selo prema zapisima crkvenim postoji već više stoljeća, a Manda koju smo mi znali ipak nije toliko dugo živjela. Mandino Selo započinje kod jedne a završava kod druge gradine, što cijelom selu daje povijesno značenju u lokalnom, duvanjskom okviru. Prva gradina se nalazi pored najstarije škole u župi i vidno se uzdiže dobrih stotinu metara iznad Duvanjskog polja. Druga, manja gradina nalazi se na gredi iznad Rezinih kuća i služi kao omiljeno skrivalište za djecu koje majke zovu na ručak, a ona se prave gluha. Iza te gradine, u gredu ispod Ljubuše planine usijeca se mala klisura koju Mandoseljani zovu Procipina. Za ljubitelje prirode je taj kraj prava mala atrakcija u kojoj možete provesti nekoliko neometanih trenutaka uživajući u prirodi – pod uvjetom da niste ponijeli mobilni telefon. Mandino Selo se sastoji iz dva dijela, Ivićana i Markovićana, nazvanih po prezimenima na početku tih naselja. U središtu sela, u Joskanovićima, nalazi se jedna od nekoliko murvi, a tu se tijekom dugih ljetnih večeri diskutira o svemu i svačemu, počevši od cura koje se nisu udale a mogle su itekako birati, pa do aktualne hrvatske politike, nogometa i naravno najnovijih vijesti iz sela. Kratko rečeno murva je kulturno i društveno središte Mandina Sela. Zadnjih godina došlo je do izvjesnog pomjeranja ravnoteže sela pošto je uz cestu koja vodi prema Tomislavgradu napravljeno nekoliko novih kuća. Tu se nedjeljama sastaju mladi i stari momci na bućanje. Odlike Mandoseljana su stasitost (autor teksta je časna iznimka), otvorenost i tvrdoglavost. U selu je uvijek bilo inovativnih duhova, pa je tako sredinom sedamsetih godina prošlog stoljeća tu pokrenuta prva privatna radio postaja u općini koju je milicija nakon nekoliko dana zatvorila jer je bila ilegalna, a ni teme o kojima se raspravljalo u studiju u Šarčevoj pojati nisu odgovarale ondašnjoj političkoj liniji. Selo je diljem općine poznato po lijepih curama i kršnim momcima, a najupečatiljivije primjerke navedenoga može se vidjeti na Srce Isusovo, župni blagdan u lipnju mjesecu. Mandoseljske obitelji nose prezimena Križanac, Šarac, Šumanović, Tokić, Sesar, Ivić, Ćurčić, Majić, Vukadin, Marković i Rezo. U nekim prezimenima postoje po dvije loze koje rodbinski više nisu povezane, a da je Mandino Selo oduvijek bilo atraktvino govori činjenica da se se Tokići doselili iz Kongore, Sesari iz Kočerina, a Reze iz Rakitna.
Glavni proizvodi koji uspijevaju i dorađuju se u Mandinu Selu su krumpiri, kupus, sir i pršut, a ni sijeno se ne smije preskočiti. U prošlom stoljeću je u selu proveden eksperiment prvog uzgajališta banana u Europi, ali isti, vjerojatno zbog klimatskih uvjeta, nije bio osuđen na uspjeh.
Blago Vukadin Mandino Selo
Pod Ljubušom, na Duvanjskoj ravni,
I u krilu visokoga Vrana,
Gdje Tomislav okruni se slavni
Kuća svaka suncem okupana.
Jurnjevača tu izvire voda,
Njive plodne, a ponosni ljudi,
Selo malo hrvatskoga roda
I široke mandoseljske grudi.
Od davnina, tisuću godina
Živjeli su naši pradjedovi
U Mandinom Selu, kod gradina,
Gdje sad rastu kćeri i sinovi,
Il' po svijetu dalekome, bijelom
Nose grudu zavičaja svoga.
Ponose se svi Mandinim Selom,
I hrvatstvom, i vjerom u Boga. Mandoseljski snovi
Poredane ispod grede kuće,
I proljećem prošarana trava,
Zime bijele, a ljeto prevruće,
Jutrom jesen dok u selu spava.
Lica stidna nekadašnjih cura
Kradomice što se milo smiješe,
Prvo silo, prava avantura,
Stari kašlju, mladi malo griješe.
U pržinam’ skokovi na glavu,
Miris kruva, slanine i luka,
Zbog ponora kasniš na nastavu
Pa od šipke poplavila ruka.
Nosiš selo u snovima svuda,
Veliš sebi što godine lete,
Gdje god bio, do zadnjega suda,
Bit ćeš malo mandoseljsko dijete.
|
Mandino Selo 
